| Fatamorgana |
| Autor Đorđe Petrović | ||||
| Thursday, 07 February 2008 | ||||
Strana 1 of 2 Doktor u snežno belom mantilu nemo je sedeo. Lice mu se skupilo i male, jadne bore oko njegovog nosa odavale su ga. Videlo se da se gadi svog novog pacijenta. On se zabaci u stolicu, nažvrlja nešto na papiru i dosadnim razvučenim govorom upita stranca preko puta njega.. - Koliko ste dugo ovisnik? Stranac je držao svoje ispucale ruke na novom uglačanom stolu. Nežno, mlitavo, kao da i ne oseća lakiranu površinu. Rane su previjene, ali ugrizi su se ipak ocrtavali. - Ja se ne drogiram doktore, reče mucajući. Nisam ja...Nisu mi potrebni haluciogeni sastojci. Probao sam, nimalo ne pomažu. - Mislite? upita doktor. Pa, možda bi se trebalo okaniti takve navike. Posle nekog vremena apsinencije ,strah će prestati. Ovo je samo stvarnost mladiću. Nje nemate šta da se bojite. - Stvarnosti da se bojim ... I kako to mislite da se okanem navika?Ja se ne drogiram, zar me niste čuli prvi put. Doktor ustade sa stolice i odšeta do prozora. Ruke je sklopio na grudi i glava mu se nežno klatila u hodu. - Mladiću stvarno mi je dosta, reče on nežno. Vi ste evo četvrti od jutros, a još nije ni pola dvanaest. Kako da vam dokažem da ja ne mogu besplatno da dajem narkotike i pilule? Ne mogu i kvit. Zašto se lepo ne prijavite u neku od sadašnjih klinika? Nisu ni nalik onim od pre Trećeg rata. Kažu da se tamo i bolje živi nego na ulici. Stranac iskezi zloban osmeh i lupi strahovito čelom od sto. - Ej bre ... Kakvo je sad to ponašanje?upita doktor hitro prilazeći do mladića. - Kažem vam doktore nisam narkoman, već me je strah, razumete? - reče kroz krv. - Bojim se sopstvene senke kad me prati. Bojim se nakaza na ulici. - To je već očigledno ...promrmlja doktor. - Nisam narkoman i ne trebaju mi vaše pišljive pilule. Hoću da me ubedite da ne treba da se bojim svega. Da smem izaći na ulicu. Da smem da proći pored ljudi jer su stvarni. Da smem spavati. Ubedite me doktore da se Spasenje stvarno dogodilo, da je ljudski rod siguran i neosuđen, i da jeste trihiljadita godina. Da sve ovo nije samo lep san, već da je stvarnost kako vi rekoste, koja se može opipati. |
||||
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|







