„Ja svakodnevno dobijam oko 100 elektronskih poruka. Trošio sam sve više i više vremena na pregledavanje svoje pošte pokušavajući da otkrijem koje od tih poruka imaju nekog smisla a koje su obično smeće. Skoro sam pregledavao neku gomilu pošte, pitajući se šta mi je više potrebno – Vijagra ili novi plan otplate kredita za kuću, kad sam naleteo na ovaj kratki provokativni biser:

U tom momentu postao sam svjestan da neznajući brišem nevjerovatnu literaturu!
Počeo sam da poklanjam više pažnje porukama koje sam ranije smatrao smećem. Kada sam otkrio koliko su vremena i truda u to uložili spameri-poete, znao sam da je moj zadatak da sčuvam njihov rad i učinim ga dostupnim svima. Uživajte!“

Hoće li spam stih nadahnut osiromašenim jezikom spam poruka postati standard nove poezije dvadeset i prvog vijeka? Ja mislim da hoće, kaže Ben Myers, britanski pisac, novinar Guardiana. Spam poezija ili spoezija je prerasla u subkulturu koju izdavaštvo još uvijek nije priznalo. Već neko vrijeme Myers pretvara spam poruke u poeziju, i odlučio je privući pažnju ljudi na ovu čudnu umjetničku formu. Spoezija je književni ekvivalent reciklaže, kaže on.

Priča o spam poeziji nije ni tako nova, ako se ima u vidu da se ovaj „žanr“ već podijelio u gomilu pod-žanrova. Organizatori konkursa za spam poeziju daju uputstva nalik na ova: „za kategoriju „strogo spam“, morate doslovno koristiti fraze iz postojeće neželjene poruke. Ukoliko konkurišete sa poezijom iz kategorije „slobodan stil“, vaša pjesma ne mora sadržati konkretne spam poruke, ali mora biti inspirisana spamom“.

Pod-žanrovi često imaju bizarna imena u skladu sa čitavom idejom, tako da ćete naići na kategorije kao što su „pas sa pedigreom“ koja je dobila ime po stupidnim zvučnim imenima koja dobijaju rasni kućni ljubimci (npr. Pax Britannica General Belgrano). Za one koji vjeruju da spam poruka sa skrivenim sadržajem dubljeg značenja koju vam je lično isporučio Deus ex machina treba da bude ozbiljno shvaćena, postoji tzv. "Fortune Cookie" spam, inspirisan kineskim kolačićima u kojima se kriju mudrosti ispisane na komadiću papira. No, obzirom da su spam poruke relativno kratke i da se iz besmislenog sadržaja obično može izvući tek nekoliko čitljivih redaka, najpopularnija forma je takozvani „slučajni haiku“.

Haiku je vrsta japanskog stiha i potiče od mnogo starije hoku poezije. Pravi haiku sadrži 17 glasova koji iako ih ne možemo drugačije prevesti ne odgovaraju potpuno našim samoglasnicima. Tradicionalni haiku ima ritam 5-7-5. Iako je početkom dvadesetog vijeka van Japana bilo pokušaja da se imitira hoku poezija, autori su imali poteškoća da proniknu u njene principe. Prve uspjehe postigli su japanci (Noguchi, Sadakichi) koji su se okušali u pisanju haiku-a na engleskom i francuskom jeziku. Prvi prevod haiku poezije urađen je na španskom jeziku, a sačinio ga je meksički pjesnik, nobelovac Octavio Paz, 1956. godine.

Haiku je brzo ušao u modu, pa su se mnogi okušali u pisanju haiku poezije, poštujući ili nepoštujući pravilo 17 samoglasnika. Uprkos vrlo rijetkim izuzecima, haiku pisan van Japana uglavnom se smatra za pseudo-haiku (poznat kao zappai).
Evo i par primjera u (vrlo) slobodnom prevodu: