Ako ste na internetu proveli nešto više od nanosekunde, onda su vam poznate sve one nepoželjne poruke kojima nas bombarduju prodavci vijagre, vlasnici porno sajtova, biznismeni iz Najrobija koji žele da vam pošalju 20 miliona dolara.... Prema američkoj kompaniji za sigurnost elektronske pošte, 9 od 10 poslatih elektronskih poruka su „spam“ poruke. Mjesečni protok ovog virtuelnog smeća u julu je brojao 2,5 milijarde dok je u novembru narastao na 7 milijardi spam e-mail poruka.

Osnivač Microsoft-a Bill Gates prima četiri miliona elektronskih poruka godišnje, i to su većinom spamovi. Jef Poskanzer, vlasnik domena „acme.com“ prima preko milion spam-poruka dnevno.

Stručnjaci kažu da se protiv ove pošasti teško izboriti. Spam će nestati onog trenutka kad ljudi prestanu da kupuju tablete za mršavljenje, biljne preparate, erotska pomagala i druge "džidža-bidže". Proizvodi koje spameri "prodaju" identični su onim eliksirima koje su putujući nadrilekari prodavali sa svojih zaprežnih kola na Divljem zapadu. To je u stvari ljudski, a ne računarski problem.

Stručnjaci za elektronski marketing u početku su sami pisali svoje reklame. Kako su napredovali filteri za nepoželjne poruke, tako su i „spam“ poruke evoluirale u računarski generisane besmislice koje sadrže što više riječi koje se za datu ciljnu grupu smatraju poželjnim. Ali, iako su ovi galimatijasi dizajnirani isključivo da služe volji svojih mračnih gospodara, povremeno prevazilaze svoju mundanu svrhu i dosežu neslućene visine poetskog izraza...

Šta je Spam?

To je mesni narezak, prilično ružičast, proizvodi ga firma Hormel. Većina amerikanaca intuitivno povezuje “Spam” sa nečim što nema ni nutritivnu niti estetku vrijednost, iako je proizvod relativno popularan i može se naći u gotovo svakom supermarketu.
Termin “spam” u hakerskom žargonu označava "isti tekst (ili gotovo isti tekst) postavljen neprihvatljivo mnogo puta na jednom ili više foruma ili grupa. Sadržaj je irelevantan.
Zanimljiva je priča o tome odakle dolazi termin “spam” - iz jednog Monty Pytthon skeča o vikinzima koji sjede u restoranu čiji meni nudi isključivo jela napravljena od “Spama”. Vikinzi u restoranu pjevaju pjesmicu koja ide otprilike ovako: "Spam spam spam spam, spam spam spam spam, spam spam spam spam..." sve jače i jače dok za ostale učesnike skeča razgovor ne postane apsolutno nemoguć.

Ako pročeprkate po internetu pronaći ćete nevjerovatan broj mašina za pseudo-poeziju, konkurse za spam poeziju, spam radio pa čak i Institut za spam poeziju. Institut za spam poeziju je organizacija posvećena prikupljanju i očuvanju lijepe književnosti koju kreiraju spameri. Na ovu bizarnu ideju je 2002. godine došao Douglas Giles, direktor instituta, koji u pozdravnoj riječi na web-prezentaciji ovako objašnjava šta ga je ponukalo: