Sedmostruki osvajač zlatne olimpijske medalje u maratonu je izdahnuo danas. Tako kažu novine.

Ja sam ga dvaput uživo vidio i to prvi put na trgu popločanim sivim kamenom. Nosio je zeleni šal, smijao se gledajući u nebo.

A nije bio srećan.

Vidjelo mu se u očima koje su kolutale zjenicama. I u hladnim pokretima istrošenih nogu. Čulo se sa daljine od tri metra kako teško diše. Kilometri su mu ukrali život.

Tada sam ga i pitao da mi se potpiše, za sina, na poleđinu čestitke koju sam mu kupio za rođendan. Odbio je sa gađenjem. Kada sam ga pitao zašto, rekao je:

"Zato što znam da će vaš sin to možda shvatiti kao podstrek da trenira, i možda će za nekih dvadeset godina baciti moje ime u zaborav. Ja sam proračunat čovjek koji rijetko rizikuje"

Nisam smio da dozvolim da tok sudbine bude prekinut. Kasnije sam ga pratio i pod prijetnjom pištolja uzeo taj autogram. A zatim sam ga i ubio.

Niko nema tu slobodu da sprečava napredak drugih. Niko sem mene. Jer zovem se Zaborav.