Majka je rastvorila aspirin, njime natopila krpu, zamotala grančice sa spavajućim pupoljcima, pa sve to u stare novine. Nosio sam dragocjeni zamotuljak kao omladinac štafetu, Grocka – Beograd – Amsterdam - Los Anđeles - Hot Springs, ponavljajući u sebi postupak: „Ureži u koru slovo T, u lijevu ruku uzmi grančicu pa ispod pupoljka zasjeci, polako skidaj pupoljak i brzo uvuci pod koru. Dobro uveži, zaliječi ranu na drvetu voskom ili svježom balegom (gdje da nađem svježu balegu u Hot Springsu?) i reci triput ovako: Lako pero i struk bosiljka i trava oštrica, na drvnik struk bosiljka, na gnijezdo pero, travka niz vodicu. Zdrav, je’n dva tri, gotovo, idi!“

Ruke su mi se tresle, ali sam sve obavio kako treba. No, kad sam došao do bajalice – travku u pero, drvnik niz vodu, jebem ti, kako beše... samo sam priljubio usne na koru drveta premazanu voskom za depilaciju i dugo, dugo joj šaputao: „rasti, rasti, rasti!“

Aršlama je kalemljena trešnja. Ova pod kojom sjedimo, jedina je u Kaliforniji.