| Kanarinac |
| Autor Domagoj Štic | |
| Wednesday, 19 March 2008 | |
|
Penjao sam se na brdu čije ime će ostat mojom tajnom, ali reći ću da je puno hrastova, jela i borova, osim pri ogoljelome vrhu. I tako, ja se penjem puteljkom što vodi do vrha, kad nešto počne šuškati u krošnji preko puta. Iz znatiželje, približim se drvu, i ugledam medvjeda. Ja trkom natrag dolje niz puteljak, ali medvjed se spusti sa stabla i krene za mnom. Bilo je evidentno da će me sustići, tako da se popeh na hrast, pri čijem dnu medvjed zastane. Odrazi se, zatim, na stražnje noge naslonivši prednjima na deblo, i kao da će krenut penjati se za mnom, ali onda se predomisli, i polako ode. Srce mi je bilo u petama i desetak minuta nakon što je otišao, dok sam sjedio, za svaki slučaj, šćućuren na grani. I tada, čujem zvuk što je dopirao nekoliko grana iznad mene, te se uplaših jer sam pomislio da je to možda drugi medvjed. Ali ubrzo mi se ukaže ljupko stvorenje, i kaže mi da se i ona sklonila od medvjeda, ali i od mene jer me ne pozna. No jer nije htjela više biti u krošnji, čekajući da skupim hrabrost i napokon siđem sa stabla, odlučila se spustiti skupa sa mnom. Dame imaju prednost, ali pošto se spuštamo sa stabla, kavalirski preuzeh inicijativu za slučaj da se posklizne, te da ju pokušam uhvatiti. I tako, ispod hrasta, upoznasmo se uz srdačan stisak ruke. Ja joj zatim kažem da izrazito blista, kao vila, a ona na tu izjavu reagira sa skidanjem svoje odjeće. I prije no što sam se snašao, već je bila obnažena. To me malo uplašilo, ta direktnost, jer privlačna žena obično čeka da ju se ubere kao cvijet. Ali ubrzo sam se sabrao, jer nisam htio propustiti priliku, bijući osamljen i začaran čarolijom pokraj sebe. Primio sam ju rukama i privukao k sebi, počevši ju ljubiti u usne, te vrat, i nastavio kliziti usnama sve do ispupčenog pupka. Noge su mi najjači aduti u žene, i ja polegnem Danijelu leđima na travu, pridignuvši joj nogu, ljubeći nožne prste. Nakon tog meni svojstvenog rituala, raširio sam joj noge, i otvorio mi se još veći, možda najveći, horizont. To je bilo nešto tako lijepo i sveto, poput Crvenog mora koje se razdvaja, ali da bi ja, umjesto Mojsija, prošao dubinom. Možda je malo prehitro, također osamljena, uletjela u moj zagrljaj, ali to je opravdala na najljepši način. Vodili smo seks umanjujući životne frustracije i nedavni susret s opasnim stvorenjem. Naprotiv, iskoristili smo taj adrenalin bojazni, koji nam razbuktaše krv u vatru opasne ljubavi. Obukla je odjeću, i pozdravila me. Ostadoh na brdu opet sam, sa sjećanjem na taj susret, još zanesen, sjedeći na travi, naslonjen na naš hrast. Tada se trgnem, polako gubeći svu tu čaroliju koju mi je dala, i ne nastavim prema vrhu brda, jer taj dan dirah njen vrh od zlatne kose. Poanta ove priče je, ako vidiš nešto ružno, kao medvjeda kako trči za tobom, možda ćeš zbog toga vidjet nešto lijepo, poput kanarinca na grani. A neke tajne, poput naziva ovog brda, možda su važne samo pjesnicima, dok drugi samo prizemno odmahuju rukom. I ako netko izvuče još koju poruku iz ove priče, pametniji je od mene. |
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|
