Bio sam tamo.      

Poštovani čitaoci!Naglašavam da se radi o djelu u nastavcima.

Srušen je krov kuće u kojoj sam prethodnu noć prespavao, čini se

Spavao sam u postelji od trnja, bolio me svaki pokret, znak da sam jos živ, čini se

Sjećam se uzdisaja koji su pomjerali zvijezde iz orbite, čini se

Još vidim, ali samo prošlost, ne brini se. 

Vrtio sam svrdlom skovanim od boli udobnije mjesto, noć je kovčeg, čini se

Vidio sam kako dolazi ludilo iz zidova, tu se krije, čini se

Davilo me, sjeklo, bacalo po sobi, ali živ sam, lukavo je, čini se

Još osjećam, samo bol, ali osjećam, ne brini se.

Obilazio sam vrijeme, dolazilo je i odlazilo, gutao sam ga i povraćao, čini se

Prokletog sata bojao sam se više od smrti, nije najgora, čini se

Molio sam je za pomoć, nije me htjela, samo me odmjeravala, čini se

Evo, živ sam, nisam izdahnuo, ne brini se.

Kada je noć trebala nestati, otići na počinak, nije, dan je zakasnio, čini se

Pitao sam se, možda sam ja kriv, možda su moji uzdisaji oduvali i Sunce, jesam, čini se

Još ga nema, sigurno su svi spavali, pobrinuo sam se da nestanu i oni, čini se

Ali navikao sam na noć, dotakao sam je, evo, tu je, uz mene, ne brini se.

Razmišljao sam o svemu, gdje je, šta radi, kako je, ludim, čini se

Možda ipak ne, to nije tako lako, mašem glavom, samo negiram, čini se

Čekaj, ako sam ja ovdje, sigurno me nema tamo gdje je sve, čini se

Ali barem sam negdje, čekam, naći ceš me, znaš to mjesto, ne brini se.

Sinulo mi je, mogu stvarati, bilo šta, ako ovdje nema tvorca, možda i ima, neznam, ništa neznam, čini se

Eh da, tu je glad za znanjem, istinom umijeća življenja, čini se

Mislim da to voliš kod mene, sjećam se, govoriš mi, čujem te jasno, čini se

Nebitno, slom ne dolazi, još imam snage da se oduprem, ne brini se.

Kolijevka će se ljuljati, škripi, osjećam radost, oh, blizu je, čini se

Imam sve tamo gdje je najsigurnije, u sebi, bio sam u pravu, čini se

Živiš u svemu, ne moraš se sjećati, tu si, čini se

Izvuci me,  nikad nije kasno, budućnost je naša, ne brini se.

                                                  ©Boris Marić 2008