Venem kao cvijet
sasušenih latica,
što nekoć bijahu
inspiracija damama
kojima daju prednost
kavaliri pjesnici.

Mladi me izbjegavaju
poput pčela finog nepca,
i samo stari ipak sišu,
onako usput, bez strasti,
to malo životnog soka
što kaplje iz mog srca.

I ja pišem pjesmu,
jer to je sve što imam,
nadajući se raju
i vječitoj mladosti.

Domagoj Štic