|
Autor Matija Marjanović
|
|
Monday, 16 June 2008 |
|
Najgori si greh dozvolila sebi Nema ko te nije, nema ko te ne bi Preko jarkih karmina i haljina uskih Tvoj korak je metronom ulica pustih Prosto plešeš kada hodaš Pomoći nemam Moja si droga i greh Ja kao tvoja cigareta Pališ me po navici I bez imalo truda Gubim se u usnama tvojim Gubim se i beznadežno gorim Ostaješ samo kao uspomena Kao trag karmina na filteru Najgoru si bolest probudila u meni Još uvek te sanjam, još uvek te želim Samo sa jednim razlogom postojim Da kupim par uzdaha sa usana tvojih Prosto pleniš kada dišeš Svlacim te nasilno Moja si žrtva i greh Ironično ja sam tvoj plen Sada sam u tvojoj klopci I tvoja sam lutka Tonem i pitam se šta sutra Tonem i čekam na suprotnoj strani Čekam priliku da opet osetim Miris tvoje kose boje krvi
|