Na unutarnjoj strani mojih dlanova
smrtno je mjesto, dvostruka scena: dobri oblaci
i srce moje što se divlje trza.

Ponekad je dobro biti budan i umoran
i znati odakle pada kiša i tko plače
ispod paprati i krv stjerati u cvijeće
u ruže, učiniti ih slanima.

Sjena koju bacam poslužit će kao mamac.
Dublje ću se sagnuti prema ribnjaku.
Nepodnošljivo je hladno na rubovima riječi.