|
Toplo je i sparno, pravo letnje veče, ušuškano u žbunju, odakle se:
maleni kunić polagano kreće, da okusi već, po malo, suvo, rascvetano, sitno noćno cveće. Ulicom: dolaze komšije i prolaze ljudi, dečak na biciklu: u žurbi proleće. Tu je: predamnom, čitav jedan život, koji, kao, na dlanu: nudi saznanje o tome, koliko je malo potrebno do jednog, jednostavnog, lakog i tako dalekog: Koraka do sreće! |