Plagijator

Reče mi da je pjesnik

I to pravi, za uzor i ogled

A da ja nisam

I bi mi žao na prvi pogled

I dadoh mu ruke stisak

Pa krenuh da skitam

Onda potražih da šta o njemu

U učenim knjigama čitam.

Pa dođoh do kraja police

Gdje o veličinama veliki pišu

I zbog kojih djeca griju stolice

I bore se sa ocjenama.

Ali ne nađoh ništa o dotičnom

Pa pomislih da je to rano

Jer on je odskora među nama.

Onda uzeh tu njegovu zbirku

Podesih čula za poetiku

Čitajući tako, gle čuda,

Kao da šapom zvijer

Udari klavira dirke

Naiđoh na dio moje liirike

Iz nekih prošlih dana

Pa se još uvijek čudim

Zašto nas naivne

Zovu ludim  

A njega pjesnikom.                                                                                      

Petar Vasić