Žabac i Yori

Nefrit je bio smetlište kvadranta. Piratski raj daleko van granica svih većih sila bio je omiljeno odredište svih koji su živjeli malo opasnijim životom. Čitavi planet bio je golemi grad kojim su dominirale sirotinjske četvrti. Planet je živio od svemirskih luka i svoje politike da ne gleda odakle je roba i tko je prodaje. Luka Ergas dala je dopuštenje i mali transporter je sletio na označeno mjesto. Iako je izvana izgledao kao svaki teretnjak skeniranjem bi se otkrilo da je taj brod naoružan kao fregata i oklopljen kao krstarica. Trideset metarski brod spustio je vrata i dva čudna putnika su izašla iz njega. Gregorijanc i Terranac. Vrste iz Gama kvadranta nisu bile toliko neuobičajene, ali ova dvojica su davala drukčiji dojam od običnih trgovaca. Njihove rase su bile poznate po brutalnim osvajanjima i nisu bile previše voljene, ali zbog reputacije nitko im se nije usuđivao suprotstavljati. Terranac je bio nešto viši od svog suputnika i on je preuzeo inicijativu kad je lučki nadzornik došao. Razgovor je bio uobičajeni na bazičnom. Nekoliko pitanja o teretu, svrsi dolaska i vremenu koje će provesti. Nadzornik je bio Nefrit. Njegova vrsta je evoluirala iz životinja koje su neodoljivo podsjećale na pčele. Kukci koje su se plašili Gregorijanca jer ih je njihov izgled neodoljivo podsjećao na vrstu žaba koja se hranila njima desetima tisuća godina ranije. Iako su izumom vatrenog oružja Nefriti prestali biti lovina još su se uvijek instinktivno bojali reptila, posebno onih koji su tako neodoljivo podsjećali na pradavna čudovišta. Greorijanci nisu bili ništa drugo doli goleme žabe. Glatka zelena koža, velike oči i disproporcionalno veća glava od tijela. Kad ih je upitao imena čovjek je odgovorio da se zove Yori, dok je Gregorijanac odgovorio kreketom. Kad ga je nadzornik opet upitao kratko je odgovorio Žabac. Nakon plaćanja svih taksi i unajmljivanja doka na tjedan dana ostavili su popriličnu napojnicu nadzorniku da dobro pripazi na njihov brod dok ih nema i upozorili ga ako se netko bude kretao u blizinu broda da će ga automatski sustav obrane pretvoriti u prah. Obojica se nisu isticali, bar ne previše. Smeđi ogrtači prekrivali su im čitavo tijelo dok su im lica bila savršeno vidljiva. Ispod ogrtača su nosili teški borbeni oklop koji im je utrostručava snagu i činio ih praktično neranjivim za sve vrste štete od laserske do kinetičke. Bili su naoružani kao mala vojska. Čovjek je bio u kasnim četrdesetima, kratke crne kose, smeđih očiju, nešto viši od metar osamdeset. Sletjeli su nekoliko minuta prije sumraka. U ovo doba većina stanovnika bi se povukla u svoje kućerke i stanove i na ulicama bi ostao samo najveći ološ. Pošto je Žabac poznavao grad kretali su se po uskim, mračnim uličicama koje su blijedo osvjetljavali dva mjeseca. Javne rasvjete nije bilo. Većina zgrada bila je oko deset katova visoka i na njima se mogla vidjeti golema starost. Većina od njih nije zadovoljavala nikakve standarde, ali u nedostatku boljega morale su poslužiti. Ipak u zgradama su živjeli sretni. Neki bi izbjegli tu rutu, ali njima se žurilo. Osim toga znali su da su oni nemaju čega bojati već se njih mora bojati. Morali su obaviti važan posao. Kad ih je prijatelj obavijestio da je pukovnik Egzar viđen u baru na Nefritu znali su da im se sreća nasmiješila. Napokon su se mogli osvetiti za smrt palih prijatelja kod Diena kad je njihova brigada upala u zamku i bila masakrirana. Petsto sedamdesetorica  su izgubila život pod Egzarovim zapovjedništvom. Svi osim Žabca, Yorija i Kelvana koji je umro dan poslije. Pukovnih ih je izdao i prebjegao imperijalistima. Putem su razgovarali o tome što će mu učiniti kad ga nađu. Smrknutih lica prisjećali su se rata. Prije trideset godina borili su se protiv carskih snaga u Cenerskim ratovima. Dobrovoljci iz čitavoga kvadranta dolazi su da pomognu Volarijanima da se oslobode Kahranske čizme. Taj rat nije bio rat vrsta, već rat ideologija. U njemu su naučili ubijati, sprijateljili su se, borili se za slobodu dok nisu bili izdani. Nakon poraza njihovoga cilja postali su plaćenici i u nekoliko godina skupili golemo bogatstvo pljačkajući bogate klijente i eliminirajući plemenitaše diljem galaksije. Njihove usluge su bile iznimno tražene. Ali ovo je bilo osobno. Iz razgovora ih je prekinuo krik koji je došao iz susjedne uličice. Ženski glas je vrištao. Umiljati ženski glas pomislio je Yori. Ispod ogrtača izvukli su automatske puške. Energetsko oružje bi privuklo neželjenu pozornost. Kratke puške na prvi pogled nisu izgledale ubojito, ali to podcjenjivanje je koštalo glave mnoge stražare diljem galaksije. Prizor ih nije iznenadio. Nekoliko propalica okružilo je mladu djevojku. ''Terranka!'' obojica su tiho promrmljala. Propalice su rastrgale jednostavnu haljinu i spremale su se baciti na posao kad su vidjeli plaćenike. Propalice su bili raznih vrsta, a onaj što je izgledao kao vođa prišao im je na tri metra, Nefrit. Promrmljao je nešto na čudnom jeziku na što su se ostali nasmijali. Šestorica u poprilično skučenom prostoru naoružani nekakvim laserčićima. Na njihovu žalost to nije zadivilo ni Yoria ni Žabca. U manje od dvije sekunde svi su ležali mrtvi u lokvama vlastite krvi. Zahvaljujući prigušivačima nitko nije čuo pokolj. Pregovori nisu bila jača strana plaćenika. Djevojka im je pokušala zahvaliti na bazičnom na što joj je Žabac odgovorio:''Nisi ništa vidjela. Sad se gubi. Imam osjećaj da će ih prijatelji doći potražiti.'' Na to se još jednom zahvalila i izgubila u mraku. Plaćenici su nastavili kao da se ništa nije dogodilo. Nakon pola sata hoda našli su se pred barom. Rupčaga kakvih su se dovoljno nagledali. U unutrašnjosti je bila poprilična gužva. Velikom prostorijom dominirao je šank koji je bio prepun. Brzim pregledom prostorije shvatili su da nigdje nema slobodni stolova. Društvo u baru bilo je raznoliko. Bili su vidljivi pripadnici petnaestak vrsta. Plaćenici su se pogledali i započeli svoju predstavu. Imali su običaj kad traže informacije zastrašiti sve u baru da im pokažu što će se dogoditi ako ne surađuju. Za jednim stolom u kutu sjedila su četvorica Kahrana. Žabac im je prišao i zamolio ih da se maknu jer sjede na njihovim mjestima. Između ovih vrsta ljubavi nije bilo već samo iskrena mržnja. Kahrani su u mnogo čemu sliči ljudima osim izgledom. Humanoidi smeđe boje kože, viši od ljudi, bez nosa s crvenim očima. Jedva su čekali bitku. Ustali su se i krenuli na Žabca, dok su se ostali gosti u blizini razbježali. Na njihovu žalost i bez oklopa Žabac je bio profesionalni vojnik koji je usto bio poprilično dobar borac. Zgrabio je jednog napadača i bacio ga u drugog. Brzim skokom udario je šakom trećega koji je poletio nekoliko metara i udario u zid. Četvrti je povukao nož i krenuo da ubode Žapca na što je Yori izvukao pištolj i ispalio hitac. Metak je pogodio direktno u nož i prepolovio ga. Oba plaćenika su se nasmijala. Kahrani nisu bile previše ponosna vrsta. Promrmljali su da ovo nije zadnji put da ih vide dok su uzimali onesviještenog i napustili grad.

''Čini se da sam nam oslobodio stol''. Dvojica muškaraca su sjela i čekala konobara. Jedina šteta u baru bila je rupa gdje je nesretnik udario glavom. Mršavi konobar, Nefrit došao je do njih. U očima mu se vidio strah i drhtao je. Yori je izvadio novčanik  predao mu pločicu od 500 kredita i jednu od pedeset. ''Mislim da je ovo dovoljno za štetu koju je uzrokovao moj prijatelj. A ovo je vas.'' Konobar je plašljivo uzeo pločice i rekao da će vidjeti s gazdom. Kad ih je bolje promotrio vidio je da su to terranski krediti, sredstvo plaćanja koje se rijetko moglo vidjeti na Nefritu. Vrijednost im je bila oko deset puta veća nego kahranski kredit koji je vrijedio kao valuta na ovome planetu. Uskoro je krčmar osobno došao da usluži klijente. Osmjeh ili ono što je ličilo osmjehu nije mu silazilo s lica. Donio je bocu nečega što je neodoljivo podsjećalo na rakiju i rekao da je na račun kuće i pitao ih što žele piti. Žabac je odgovorio da nisu došli na piće već su došli po informacije. Pokazali su mu pukovnikov hologram i pitali ga jeli ga ikada vidio. Žabac je napomenuo da su stari ratni drugovi i da su ga došli posjetiti. Krčmar je odgovorio da ga nikada nije vidio i brzo se izgubio.

'' Bez sumnje ga ide sada obavijestiti.'' rekao je Žabac. ''Bez sumnje'' kratko je odgovorio Yori. Popili su piće koje je prije Žabac skenirao ručnom sondom i krenuli da napustili bar. Barmen ih je pokušao nagovoriti da ostanu još da jednom piću, ali su ga pristojno odbili. Smjestili su se pedesetak metara od bara u mračnoj uličici koja je gledala direktno na bar. Uskoro su stigla tri crna gravitacijska vozila. Pukovnik je oduvijek bio arogantni kurvin sin. Bar su tako o njemu mislili ljudi pod njegovim zapovjedništvom dok nije izdao. Yori je uzeo dalekozor i zumirao na visokog čovjeka koji je izašao iz vozila praćen s deset stražara. ''Jebote!!'' uzviknuo je. ''On je.'' Na to ga je Žabac samo pogledao i s leđa skinuo jurišnu lasersku pušku. Yori je zatim učinio isto. Odložili su kapute i po prvi put vidjeli su im se oklopi. Sivi, s optičkim vlaknima koja su prolazila kroz njih izgledali su veličanstveno. ''Desetorica teško naoružana. Bar trojica nose oklope. Gađaj u glavu.'' Žabac je tiho progovorio. Nanišanili su tri stražara koja su ostala vani i sa svoje pozicije otvorili paljbu. Stražari su bili mrtvi i prije nego su shvatili što se događa. Laserski hici kretali se brzinom svjetlosti i ništa ih nije moglo zaustaviti kad su udarili u stražare, prošli kroz njih i završili u baru. Umjesto da bezglavo ulete u bar pucajući ostali su na mjestu čekajući. ''Dvojica s oklopima manje. Još jedan ostao.'' Nakon deset sekundi dvojica stražara koja su istrčala doživjela su istu sudbinu. Plaćenici su znali upravo u baru nastaje stampedo i da će gosti svaki trenutak potrčati van. Yori je izvadio granatu i kao cilj odabrao gravitacijsko auto u sredini. Eksplozija ga je u potpunosti uništila uključujući i preostala dva auta. Zatim su obojica potrčala prema stražnjem izlazu koji je vodio nedaleko od njih. Dobro su se pripremili za ovu misiju jer je žabac saznao preko kontakata kuda stražnji izlaz vodi. Nakon dvije minute tajna vrata petnaest metara od njih su se otvorila i vidjeli su pukovnika kako izlazi praćen stražarima. Nisu ih vidjeli. Pustili su ih da se krenu sjevernim prolazom i došli im s leđa. ''Šestorica na dvojicu. Dobri izgledi.'' Promrmljao je Yori i pogodio stražara u glavu. Žabac je kao lud otvorio paljbu pazeći da ne pogodi pukovnika, ali očito nije predobro pazio jer ga je jedan hitac zakačio u vrat. Svi stražari su ležali mrtvi dok je pukovnik umirao. Prišli su mu i dopustili mu da im vidi lica.''Sjećaš li se nas?'' upitao ga je Žabac. Pritiskom na rame oklop se spustio i na žapčevu ramenu vidjela se tetovaža mrtvačke glave s brojem 666 ispod nje. Yori je uradio isto. ''Pakleni!'' kašljući krv progovorio je pukovnik. ''Vi ste svi mrtvi! Svi! Pobrinuo sam se za to prije trideset godina.'' Nisi dovoljno dobro. Žabac je pritisnuo dugme na prsima i oklop se ponovo podigao. Iz oklopa je izvadio granatu i namjestio je da eksplodira za trideset sekundi. Prije nego ju je aktivirao pucao je pukovniku u obje noge, postavio granatu deset metara od njega i aktivirao je. Polako su krenuli prema brodu. Kad je odjeknula eksplozija znali su da je njihova osveta napokon dovršena. Izdajnik je platio. Putem nisu ništa pričali. Ubrzo su se našli u svome brodu.

Žabac je prvi progovorio'' Nije bilo baš onako kako sam se nadao da će biti. Još osjećam istu bol kao i prije.''

''I ja.'' uzvratio je Yori. ''Ali tješi me da naši dečki napokon mogu počivati u miru. Toliko smo im bar dugovali.''

Uskoro je plaćenički brod nestao s senzora Nefrita. Na njemu su se dva stara vojnika prisjećala prijatelja koji su izgubili prije mnogo godina. Tješilo ih je to što je izdajnik bio mrtav i njihovi prijatelji osvećeni, ali nisu se mogli prestati pitati zašto su oni preživjeli, a ostali nisu. Obojica bi više od svega voljela da su umrli s njima toga dana. Tu večer su odlučili da su završila s svojim plaćeničkim danima. Još im je jedna stvar ostala. Posjetiti grobove prijatelja, reći im što su uradili i da sada mogu napokon počivati u miru.

                                                                                                                                Ilija Zorić