| Dijalog |
| Autor Ema Ban | |||||||||
| петак, 13 фебруар 2009 | |||||||||
|
- Čudovište jedno, zašto si to uradila?! - Šta ljubavi? Zašto si tako ljut? Hodi, poljubi me! - Ma, kakvo te ljubljenje spopalo, ženturačo! Zadaviću te, jesi čula!? - Ali, golube moj, pruži mi usne, žedna sam tvojih poljubaca! O čemu je reč, zašto se ljutiš na svoju mačkicu? - Zašto si moje drugove pretvorila u svinje?! Monstrume jedan, veštice! Govori, zašto! - Aaaah, to! Pa, vidiš, šarmantni... čula sam vaše tajne razgovore i vaš plan da popravite brod i pobegnete odavde. Ne dajem ni pet para za tvoje drugove, ali tebe ne puštam. Dala sam ti sve – svoju ljubav, svoje misli, svoje telo i sad hoćeš da me ostaviš, sad ti je pala na pamet tvoja žena Penelopa! A nisi o njoj razmišljao dok si se sladio novinom mojih zagraljaja, dok si uživao u mojoj božanskoj umetnosti vodjenja ljubavi, dok ti se čula nisu zasitila... - Prestani! Prestani! Neću više da te slušam! Neću više da te tucam! Ti si zla! - Ne, dragi moj, nisam zla već zaljubljena, a kad se ja zaljubim onda više nema ni drugova, ni Penelope, ni odlaska sa mog ostrva. Shvataš? - Dobro, dobro... vidim da sam zarobljen, ali da znaš, nema seksa dok moje drugove ne vratiš u ljudsko obličje. - Hmmm... nema seksa... to je loša vest... Pa, dobro, hajde da se dogovorimo.... - Šta predlažeš? - Vidim da sam te izgubila, ali neću se dati besplatno. Povratiću tvojim drugovima ljudsko obličje, popravićete svoj brod, ti ćeš odveslati daleko od mene u zagrljaj svojoj Penelopi, ali pod jednim uslovom. - Pod kojim? - Da me učiniš besmrtnom. - Da te učinim besmrtnom?! Ali ti si već besmrtna. Kako mogu ja, smrtni čovek, da te učinim besmrtnom? Jesi odlepila? - Ne ljubavi, nisam. Možeš da me učiniš besmrtnom. Ja sam besmrtna samo medju bogovima, ali hoću da postanem besmrtna i medju ljudima. - Dobro... kako ja to mogu da uradim? - Sve što ti se sa mnom dogodilo ispričaćeš svojim potomcima, a oni će to u obliku mitova da prenose s kolena na koleno, tako ću ja postati besmrtna medju ljudima. Važi? - Hmmm... kad nemam drugog izbora... važi... Rukujmo se! - Rukujmo se! A evo i poljubac! Pozovi svoje drugove–svinje da im povratim prvobitni oblik. - Evo su! Grokću i skiče. Učini šta treba! - Abraka-dabra!
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
|||||||||
| Sledeće > |
|---|








