Eniaroyah.Com - Neodlučnost

Neodlučnost

Autor Patricija Lipnjak

понедељак, 20 април 2009

-Znaš da moramo razgovarati o tome!Zašto stalno biježiš od mene ?!?-

''Možda sada konačno dobijem priliku razgovarati sa njom o svemu sa ozbiljnošću. Kako se u ovakvom trenutku može tako ponašati? Negirati sve. Ne razumijem je .''

-O čemu ?-

''Oh, te njezine bademaste oči, poput majčinih. Opet će početi cmizdriti i neću ništa postići sa njom, al moram probati. Zbog majke, a najviše zbog Anđele.''

-Znaš dobro o čemu, Ana! Opet ćeš početi sa tim svojim cmizdrenjem? Nisi jedina koju to pogađa! A znaš da visi život djevojčice o našoj odluci, zato se priberi da porazgovaramo o tome!

''Opet. Oh. Ili ipak ne. Nema suza. Samo onaj njen prokleti pogled – ti si kriv za sve. Kako ga mrzim !''

-Sjedni. Popričati ćemo. Kavu ili ?-

-Znaš da ne pijem kavu. Nešto drugo .-

-Ah… Da. Evo sad ću. -

''Bojao sam se uvijek toga. Preosjetljiva je. K vragu i svemu. Prvo majka, onda brat. Sad da još i ona počinje. Nemam vremena za sva ta sranja.''

-Au.. Jebemu! -

-Ana! Jesi dobro? -

-Ma polila sam se sa vrućom vodom. U redu sam. Sjedni, sad ću doći.-

-Stavi pod hladnu… -

-Vidiš da jesam. -

''The look. Pogled ubojice. Haha. Znala je biti baš ponekad okrutna,pogotovo ako joj nisi vjerovao na riječ. Pogled i tvrdoglavost, samo to sve nestaje. K vragu.''

-Dobro. Uzet ću to da si još nešto ne napraviš. -

''Smotana. Skroz smotana. Stalno pada, stalno si nešto napravi. Čista suprotnost mene. Hmmm. Al opet, svaki puta se podigne. ''

-Želiš razgovarati o mami Damjane? I o onoj maloj Anđeli?

-Aha. Znaš da… -

-Znam. Moramo odlučiti što će biti sa mamom. Da barem ima nade… Možda.. -

''Zar će sad početi. Mrzim kad plače. Već se dosta isplakala za bratom. Prokeli motori. Da ih barem nikada nisu napravili bio bi ovdje. ''

-Znaš da nema. U ovakvom stanju je već pola godine. Da je mogla probudila bi se, a Anđela treba aparate. Premalo ih imaju u bolnici. Bio je potres, sestro. Puno stra…-

-I zato da ju samo tako pustimo? Ona mi je majka!-

-I meni je i upravo zato ne želim da se više pati ovdje. A djevojka treba aparate! Umrjet će obje što ćeš ti duže odugovlačiti sa svime!-

''Zašto je tako nerazumna !''

-Ali Bog… -

-Ti i tvoj Bog! Šta misliš kako će On gledati na tebe kada umru i mama i Anđela?!? Misliš da će biti ponosan na tebe što si dopustila da do toga dođe?!?-

-Ali ako je On tako odlučio, tko sam ja da mu se isprječim?-

''Ne mogu vjerovati! Ona nakon svega što smo prošli i što je ona prošla još uvijek vjeruje u to! Isprali su joj mozak!''

-Ana! Koji ti je vrag? Bila si na operaciji srca. Dobila si srce žene koja je isto tako bila u biljka na aparatima. Njezina obitelj ti je dala šansu da živiš, a ti ćeš se zbog vjere tako ponašati? Pustit ćeš djevojčicu od 9 godina da umre?!? Ne prepoznajem te više.-

''Suze. Dugo joj je trebalo da počne cmizdriti. Kako lako zaboravlja neke stvari. Nevjerojatno. Od kad je u toj crkvi više ju ne prepoznajem. Dijete treba… Ah… Mrzim ju. Kako ju samo mrzim. Zar ne vidi , glupača, što radi?? Nerazumna je''

-Znam…. Ali ne mogu podnjeti misao da je više neće biti. Oca nisam niti upoznala kada nas je ostavio. Edvard je umro u onim strašnim grčevima. Majka. Biljka. Zašto?-

-Da… Pitaj se zašto nam sve to radi. Moramo odlučiti sestro. Da ili ne? Samo moraš izabrati nešto od toga. Razmisli još jednom. Ostavit ću te.-

-Budem.-

''Ovo je koliko toliko dobro prošlo. Ne volim razgovarati sa njom tako oštro, ali drugog izbora nisam imao. Skroz se povukla u neki svoj svjet. Prepun svetaca i tog Boga. A šta joj je on donio? Bol, smrt. Mah.Ne vjerujem u te stvari. Ispran joj je mozak skroz. Bolje da se ja malo zabavim pametnijim poslovima i pustim da riječi naprave svoje.''

''K vragu. Tko me sad zove? Tek je... A k vragu. Već je podne, jebemu. I koji k…. Ah.. Mobitel.''

-Alo.-

-Odlučila sam . Dođi u bolnicu. Što prije. Bok.-

''Mislio sam da će joj duže trebati. Sad samo da što prije dođem do bolnice.''

-Tu si. Čekam te već neko vrijeme,Damjane.-

-Gužva i ostala sranja. I? Što će biti? Znaš već moje mišljenje.-

-Da. Znam ga i podržavam ga. Potpisala sam već sve potrebno. Ti si već to napravio…. Sad će isključiti. Želiš se…?-

-Ne. Već sam se oprostio sa njom.-

-Aha. Dobro.-

''Plači sestro. Lakše će ti biti. Ionako pod svojim rukama osjećam drhtanje tvojih ramena. Zašto se ponovno mučiš? ''

-Ostat će sa nama. Znaš to. -

-Mhm. -