Prošlo je više od godinu dana odkako nisam sa svojim bivšim dragim. Volim ovu riječ „dragi“ čak i kada nisam sigurna da opravdava svoj smisao. Priznati da bivši dragi nije bas drag značilo bi kao priznati neki poraz, potvrditi svoje očajanje i potrebu da se prosto bude sa nekim. Neke stvari i neki ljudi nam se prosto dese. Mi ipak volimo da mislimo da smo svjesno i namjerno izabrali svoju sudbinu.  

            Prošlo je više od godinu dana, a ja od njega očekujem neki glas, poruku, iskrenu ili dvosmislenu, svejedno. Sve je ionako samo igra. Usamljenost je teška. Ne volim sve ovo za šta su se tvrdoglave i histerične žene modernog doba izborile. Više mi se sviđala romantična zarobljenost u iluziju ljubavnog kaveza, nametanje bračne postelje, stvaranje porodice. Umjesto svega toga, imam toliko slobode da ne znam kud sa sobom, sa svojim životom. Ništa mi nije dovoljno dobro. Ne znam da biram.

            Moj bivši dragi je bio moj jedno vrlo kratko vrijeme. Danas sumnjam u to da je uopšte bio moj. Ali, nije važno... I svakog jutra bi me budila neka smiješna, bezvezna, divna kratka poruka na telefonu. Mislim čak da sam više volila te poruke od njega samog. Muškarca je lako naći. Teško je prepoznati one male razlike u njihovom karakteru koje bi ih izdvojile od drugih.

            Volili smo da se šalimo na račun drugih, ponekad na račun nas samih. Vodili smo duge i ozbiljne razgovore, laži. Seks je bio odličan. Ipak, najviše mi nedostaju jutarnje poruke. Prije nego otvorim oči, pružam ruku ka telefonu i nadam se nečemu. Bilo čemu. Tek nekoliko riječi. Jedno jednostavno „Dobro jutro J“. Volim jednostavne stvari, bez ogovaranja, bez laži.

            Onda se pitam, koliko li je na ovom svijetu ljudi koji sada misle kao ja? Sigurna sam da ima još sličnih meni koji čekaju neki glas, neku prostu riječ, stih. Pada mi na pamet da šaljem male žute osmjehe na nepoznate adrese i brojeve. Možda me nazovu budalom. Možda mi neko bude zahvalan. Svejedno. Samo da skratim vrijeme dosadi i samoći. Neću čekati još jednu godinu. Ne želim čekati ni dan.

            Nedostaje mi snijeg po krovovima kuća, po brdima u daljini, kad pogledam kroz prozor moje sobe.

Dodaj komentar

Ime: Email:   Websajt: Naslov:     Morate navesti anti-spam kod koji stoji na slici.

Komentari

Dodaj Novi Pretraga RSS

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."