Obojicu tijelo svo crnom bojom
Da stopim se i postanem
jedno sa noci.
Proklet nek dan je kad dusom mojom
raznijela ti si ljubavi moci,
krzljavo zrno sto probudise
Razbise stijenu-moj temelj silni.
U trenu mislih
-Mozda ima vise.
Misao se brzo razbi o hridi.
Sad ono sto sam odavno znao
Dize se opet u svome sjaju:
U zivotu uzecu sve sto pozelim.
U ljubavi ono
sto mi neko dao.

Dok sjene plove borama lica
U smijehu brisi svakog mi traga
Sto nikada tebi ostavio nisam.
Ovaj put zauvijek
Nestajem.
................................
Draga.

©2001-2007 Vedran Delić