I kud da krenem u ovo doba?
Kud me raskrsca odavde vode?
Lukav je djavo-Sve bi da proba.
Ali i strah je kad srce bode.

Usi mi para tisina nijema
Hladnoj cu stijeni strahove reci
Kad prijatelja kraj mene nema
Drhtaje pustog srca da sprijeci.

Zar opet nespremnog noc da me nadje-
Oziljke proslih jos sobom nosim.
Pjesnicka slabost natjera stijenu
da sve dok zivi za ljubav prosi.

Za tako malo, sicusno zrno
Sva velicina prokletstvo je moje
Ono sto bacas-Meni je puno
Otpadkom zedne usne se poje.

Zasto se cudis? Dal' se to stidis
Sto tako mala moja je zelja.
Cak i najvece ponekad vidis
da zele se skriti iza prijatelja.

Dah podrhtava dok rijeci plove.
Samog me opet nalazi zora.
Obecanje staro snova me zove:
Onaj sto stvara, samovat' mora.

© Vedran Delic - Ddrove 2001