| Oproštaj |
| Autor Vedran Delić | |
| Wednesday, 14 July 2004 | |
|
Ja dolazim ka vama sa macem Da u gomili nestanem i budem sam Vas svijet ce uvijek pripasti jacem Ja svoj cu vjernoj noci da dam Gledam oblake sa lica vasih Hladnim ih dahom od sebe tjeram Nevinost vasu pogledom plasim Da me trujete zabranjujem, nedam! Smijeh i banalnost, obesvecenje sve sto vama je milo i drago Izazvacu na poslijednji dvoboj U prasini ostace krvavo, nago. Iz supljine oka ponos ne sija Glasom se vasim razlijeze jeza Dal'se bojite ili vam prija Sto srce moje od vas ne preza? Stojim i cekam, tu medju vama Da neku malu ugledam nadu Saginjem svoju glavu od srama Da ne gledam one sto zive u padu I ja sam postao gomila mrznje Licemjerstvo vase veca je, snazi Ko oholi vladar kad gleda na suznje I moje oko stradanja trazi Gospodine sveti, sto gledas s'visine Zaborav je prekrio svu djecu tvoju ili si mozda digao ruke i sam se stopio u ruku moju. Ruku sto mocnom upravlja kamom Sve sto je nisko nestace u plamu Buduca djeca znace da pravom ocu svetinje odaju slavu Mama, Vas sin je postao ubica puka. Mama, On lancem vezao je boga. Mama, Za tren mu nije zadrhtala ruka. Mama, Zar to je sudbina za sina tvoga. Dok stare knjige nestaju, gore ubogi glasi cvile u strahu San buducnosti preplavlja more I plima bije u svakom dahu Mislite ludost srce mi grije. Suludi ideal-Mozda ste u pravu Ja zivim tako i dacu glavu Da dusa opet istinu pije Idite. Odlazite vec jednom. U nepovrat se gubite zauvijek. Ni ja cak nisam dostojan vise- vec mi se cini da gubim nadu. Trazim ideju bez ijednog grama originalnosti sto nikad moja bila nije. Maskiram tudju misao sto sama nekad je mogla srce da grije. Idem sad sam da cekam opet Neku silu da snova oci otvori. Do slijedece noci mir da mi vrati. Odlazim, da li ostace neko Kom' cu bar malo Nedostajati.
© Vedran Delic - Ddrove 2002
|
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|
