Slažem se Walker-om, sve što se razume bez prevoda to ti je isti jezik (po lingvistima), dakle i domaći film. Kvalifikovao sam ga kao takvog ne želeći tu da petljam niti u nacionalno, niti političko pitanje.
Film je za mene genijalan jer govori o najbolnijim temama - gubitku sina za vreme rata, a da se ne ulazi u okrivljavanje bilo koga (kao što je slučaj sa nekim ranijim BIH filmovima), ne ulazi se u patetiku, već bol starih roditelja provejava kroz svaki ubogi dijalog. Pjer Žalica je imao pravu meru kako režirati film. Scenaristi inače svaka čast iako ne znam ko je. Dirljiv film sa jednom lepom porukom - živeti se mora, a kad se mora, hajde onda da živimo ko "ljudi".
