Možda sam ja malo staromodan, meni ne treba knjiga koju ja treba da studiram kako da je čitam, meni je potrebno da ono što pročitam probudi u meni neka osećanja, da me natera da mislim, da me lupi po glavi. Ja ću kod Hazarskog rečnika se diviti lavirintu kroz koji treba da prođem da bi saznao neku stvar. Kod Selimovića, Selenića, Andrića, Pekića i inih, lavirinta nema, ali ono što je napisano odzvanjava u glavi i utrobi.