Ovog sajma knjiga nam milih odem ja. Naravno, prvog dana.
Odem do standa Zavoda za udzbenike, razgledam, kupujem. Okrenem se, vidim Pavica. Drugu kazem- Joj, eno ga Hazarski recnik

. Tj. "malko" sam se obradovala. Kupim, ono lepo izdanje NINovi dobitnici,
Hazarski recnik.
Stoji covek sa onom svojom zenom i jednim mojim ex profesorom i sa jednim teoreticarem. Ja pridjem. Uz mini izvinjenje, prekinem im razgovor. Kazem- Izvinite, ali vi morate da mi se potpisete na knjigu. Ona mi je od najomiljenijih. Sada sam vas videla i kupila.
Covek gleda, misli da sam malo... Onda se nasmeje, prokomentarise kako je lepo kada ga neko prepozna, i sto ga neko toliko ceni.
Sada sam vlasnik njegovoga potpisa. Obicno ne postupam tako ishitreno/ mozda nekulturno. Tada nisam razmisljala.
~ ~ ~
Vidite i vi, ishvalio mi i ime, mada ima rukopis... Ne bih smela to pisati, jer je moj...hm... Kreativan

[attachment deleted by admin]